Goran Redžepović: “Podsjećao si me na Galeba Livingstona”

Piše: Goran Redžepović
Zagreb, Krematorij, 22. kolovoza 2019

Dragi prijatelju,

U redakciju Globusa došao sam s Jasnom Babić, kao stručna ispomoć za rješavanje slučaja bombardiranja Banskih dvora. Bez i malo ustezanja posjeo si me pored tete Kate da napišem vojni komentar! Nadrobio sam nekoliko kartica. „Ovo je prava roba“, rekao si tada. Tako je počela naša suradnja a kasnije i prijateljstvo.

Kod Denisa i uz Denisa brojni su dobili priliku. Mnogi su uz tebe postajali slavni, popularni, bogati, pametniji, zreliji…sve  ti je bilo u redu dok si god imao slobodu praviti novine.

Iz broja u broj  dokazivao si svoju moralnu i ljudsku superiornost. U vremenu kad se to podrazumijevalo, nisi dozvolio da se u tvojoj  redakciji prebrojavaju „krvna zrnca“. A nije da nije bilo pokušaja…

I po cijenu vlastite sigurnosti, kao i sigurnosti svoje obitelji,  objavljivao si najmračnije tajne. Za tebe nije bilo normalno da gradom slobodno hodaju ubojice djece i žena. Mnogi su mislili tako ali su ostali nijemi. Nije te opčinio „viši interes“ da prešutiš postojanje „eskadrona smrti“. Dobivao si izravne prijetnje od ubojica i kriminalaca, ratnih profitera i raznih blefera. Mlatili su te bejzbol palicom u haustoru tvoje zgrade. Međutim, ti si kao buldožer razgrtao „medijsku“ jalovinu i bez rezerve i oklijevanja objavljivao istinu. U početku sam se divio tvojoj hrabrosti. Poslije sam shvatio. To za tebe nije bio čin hrabrosti. To si smatrao svojim pozivom. Tvoj je posao bio da objavljuješ istinu. Da prava i pravovremena informacija postane dostupna javnosti. Jednostavno nisi dozvolio da ubojice i ulizice, gangsteri i lopovi te kojekakva fukara uređuju tvoje novine. I tu nije bilo kompromisa.

Globus je prvi objavio da je u Hrvatskoj počeo rat. Objavio je plan podjele Bosne. Otvarao  pitanja nestanka i likvidacije civila. Prvi objavljuje postojanje koncentracijskih logora u BiH. Razotkriva sumnjive privatizacije…to su bile teme…. Demistifikacija režima. Kad su se po redakciji počeli muvati suradnici SIS-a samo si odmahnuo rukom uz komentar: „Mene špijunirati je gubitak vremena i novca. Ja ionako objavim sve što znam“.

Iskreno si vjerovao u snagu javne riječi. Sloboda medija za tebe nije bila puka forma nego temeljni sadržaj demokratskog društva.

Posebno si poštovanje osjećao prema onima koji su svoje živote stavljali na kocku za opće dobro. Kad je Rudi Perišin preletio sa MiG-om u Austriju, svi su ga slavili i tapšali po ramenu. Međutim, nitko se nije sjetio da mu je u Bihaću ostala većina imovine. Ti si, preko Globusa, osigurao konkretnu pomoć. Tijekom bitke za Vukovar, piloti HRZ-a poljoprivrednim avionima pokušali su noću, padobranima, dostaviti pomoć bolnici. Većina tereta nije dospjela na cilj. Rješenje je bilo nabava GPS-a. Bez imalo oklijevanja osigurao si Globusovu podršku. Također, bez velike pompe, Globus osigurava pomoć djeci poginulog pilota i padobranca… Kad je jedan od pilota-heroja Istočne Slavonije morao napustiti nacionalnu avio-kompaniju, Globus kupuje avion i zapošljava „nepodobnog“ pilota….

Nisi se dao impresionirati autoritetima. Tebe su impresionirali hrabri ljudi… hrabri, kako u ratu tako i u miru.

Tadašnja redakcija Globusa, s početka devedesetih, slobodno se može nazvati, novinarski „Dream Team“.  Tvoji kolegiji za pripremu novog broja bili su pravi brainstorming. Tvoj način vođenja mogao je poslužiti kao primjer vrhunskog liderstva. Samo još jedan od tvojih talenata.  Uspjehu Globusa nezamjenjiv je doprinos svakog člana redakcije.  Ipak, s ove distance, sa sigurnošću mogu reći, tvoj doprinos bio je presudan. Kako je u šali govorio jedan stariji kolega: “Samo Denis može uspješno voditi ovaj brod luđaka“.

Kad si radio, podsjećao si me na Galeba Jonathana Livingstona. Nisi bio zadovoljan običnim životom koji diktiraju zakoni jata. Kao i Galeb, ti si oko sebe stvarao svoje jato. Tko je želio od života i novinarstva nešto više, mogao je biti u tvom jatu. Kako sam ponosan što sam bio, barem povremeno, dio tvoga jata.

Za sebe si znao govoriti da si baza nepotrebnih podatak! Ako se pričalo o bojnim brodovima, bez zadrške bi isporučio podatke o istisnini i kalibru topova japanskog bojnog broda Yamato. Ako je tema bio Egipat, poimenično bi pobrojao sve značajnije faraone, po dinastijama. Bio si Google prije pojave interneta.

Ni sa kim se nije bilo zabavnije svađati nego s Denisom Kuljišem. To ti priznaju mnogi. Bio si beskrajno duhovit, ali si znao zadavati i teške udarce, normalno riječima. Nekad je to bilo i ispod pojasa. Ali, tko je savršen?

Ipak, priznavao si svoj zablude i pogreške… i u tome je još jedna tvoja veličina.

Bio si  vulkan ideja. Osamdeset posto njih je bilo za zabavu. Dvadeset posto je trebalo ozbiljno razmatrati od čega je pet posto bilo genijalno. Hrvatska je bila mala za tvoj talent i stvaralačku energiju. Znao bi reći: “Ovdje napišeš deset članaka i već si sa svima posvađan“. A nije da ti nije išlo… Rado su te čitali i slušali na području cijele bivše Jugoslavije. Između ostalog i zbog toga što ti je svaki nacionalizam bio odbojan i dosadan.

Obožavao si avijaciju. Tvoji tekstovi o avionima imali su lirsku snagu. Kad nisi imao ideju za ilustraciju naslovnice znao si reći: „Stavi neki avion a naslovi će doći kasnije“. Paralelno si mogao raspravljati novu temu i skicirati model novog supersoničnog presretača…. Valjda smo zbog toga telefonske razgovore počinjali pilotskom frazeologijom: pozicija, visina? Tvoja pozicija sad je zauvijek u našim srcima a visina, tamo daleko među zvijezdama gdje samo najveći mogu dobaciti.

Zbogom prijatelju,

You’ll Never Walk Alone

Goran Redžepović alias Karlo Jeger