Posljednji susret Denisa i Marka

“Tvoj Globus je bio akademija.”

Piše: Marko Grčić

Dragi moj prijatelju, bio si i jesi velik čovjek. Reći to o tebi s kojim sam se, koliko do jučer još, od srca smijao tvojim i vlastitim šalama, kad si me posjetio u mojem staračkom stanu i donio mi svoju knjigu Titov tajni imperij, to remek-djelo moderne publicistike, zvuči svima nama koji smo ti bili bliski krajnje neobično. Po svojem starom običaju, ti bi se prvi tome sa smijehom usprotivio. Ali, danas, kad je smrt podvukla crtu pod tvoju životnu bilancu, to da si bio i jesi velik čovjek postaje gola činjenica. Mislim da ovo smijem reći jer sam, još od tvoje mladićke dobi pa do iznenadnoga kraja, i kao tvoj suradnik u Startu i poslije kad si mi postao glavni urednik u Globusu, iz neposredne blizine mogao pratiti tvoj ljudski i intelektualni razvoj, koji je od početka do kraja obilježavala ista značajka: s jedne strane krajnja radoznalost prema svim događajima i važnim ličnostima u atualnoj stvarnosti i, s druge, skepsa prema svakom ustaljenom vjerovanju, što ti je, i kao novinaru-piscu i kao novinaru-uredniku, uz iznimnu verbalnu nadarenost, omogućavalo da gotovo u svakoj društvenoj svetinji prepoznaš sramotnu jezgru i u svakom akteru javne scene i lik skandalozne kronike. To je, u našoj tradicionalnoj sredini, izazvalo takav šok da su te mnogi otpisivali kao prototip žutoga senzacionalizma, ne shvaćajući, neki ni do danas, da su činjenice u mraku društvenoga života senzacionalne, a ne njihova obrada i medijska prezentacija. Po tome ti nisi bio nikakav senzacionalist, u pogrdnom smislu riječi, nego naprosto realist, s jakim satiričnim sklonostima, i tvoj Globus, u svojim početnim, zvjezdanim trenucima, dok se rušio jedan svijet, možda najrealističnija slika razdoblja devedesetih godina. Mislim da si ostavio neizbrisiv trag na četiri ključna područja. Prvo, bio si briljantan kolumnist i analitičar politične pozornice. Drugo, bio si sjajan glavni urednik Globusa koji si pretvorio u najutjecajnije i najtiražnije glasilo svoje epohe. Treće, bio si autor nekoliko ključnih knjiga, od kojih su, po mojem mišljenju, najvažnije dvije: Majmuni, gangsteri i heroji iz 2001. i Titov tajni imperij iz 2019. U prvoj si donio svojevrstan panopticum croaticum, potrete najčešće bizarnih ličnosti koje su se smatrale stjegonošama nacionalne preobrazbe a do danas ih je, većinom, prekrio zaborav. U drugoj si, u suradnji s pokojnim Williamom Klingerom, smjestio Tita u potpuno novu povijesnu perspektivu, o čemu naša sredina, po običaju, još nije ni riječi rekla. Četvrto, što je u svome sjajnom tekstu u tebi jedini prepoznao Romano Bolković, tvoj je Globus bio svojevrsna novinarska akademija u kojoj su zanat pekli mnogi danas najugledniji sudionici javne scene dok su još bili početnici i gdje su od znamenitih veterana sjedili Živko Kustić, Zvonimir Berković, Slaven Letica, Branimir Donat i mnogi drugi, i gdje su se, nakon radnoga vremena, u slobodnoj raspravi bistrili uvidi u predratni, ratni i poratni kaos društvenoga života. Ti si bio duša toga svakidašnjeg okupljanja. Nije ovo prilika ni mjesto da se uobliči sud o tvojem golemom profesionalnom djelu. U ime tvojih starijih kolega, od kojih većine više nema i kojima si se, iako u nevrijeme, pridružio, pokušavam se pomiriti s mišlju da te više neću vidjeti i čuti, iako znam da u tome neću uspijeti. Prijatelju, počivao u miru.