In memoriam: Umro je Nedjeljko Fabrio, koji je svojim blagim značajem i mene naveo da progovorim u literarnom tonu... ”Nazvao me naš čuveni književnik, besmrtnik iz razrede Lijepe književnosti. «Dobar dan, kolega», reče časteći me kao da se obojica bavimo istim poslom, iako ja radim u novinama pa s beletristikom imam isto toliko veze veze kao Sanaderov otac, priučeni soboslikar, s Raffaellom Santijem...
Bilo bi sasvim logično i očekivano da se pored Ive Sanadera u VIP-loži u Kalinjingradu našao i Hribar u kockastoj majici, da naizmjence pušu u iste vuvuzele. Hribar preko Društva filmskih redatelja i ZAMP-a opet upravlja golemim iznosima novca, navodno više od sto milijuna kuna. Brojke je nemoguće provjeriti jer ih državna agencija Ministarstva obrazovanja luvao kao najveću državnu tajnu...
No, nitko danas ne pozna dovoljno svoju povijest – ako je dvadeseto stoljeće bilo epoha nadriučenog diletanta, dvadeset i prvo je počelo u znaku internetskog relativizma, teorija zavjere i instant-informacija koje proizvode tzv. ”rupe u znanju”, kako se to govorilo u prethodnoj generaciji koja je solidnu opću naobrazbu smatrala nužnom za građansku egzistenciju. Utoliko je ideja da se i u Njemačkoj, na papiru, izda bogato anotirano novo izdanje ”Mein Kampfa”, možda dobrodošla usprkos svim kontroverzama...
Magaraca u Dalmaciji ima tek nešto nešto više nego privatnih aviona u Hrvatskoj – pa zašto je onda magarad toliko zastupljena u hrvatskoj kinematografiji? Jer, nema sumnje da se vlasnicima aviona dogođa barem isto toliko zanimljivih stvari kao i vlasnicima tovara!